|
|
 |
- Detalji
-
Kategorija: Vicevi o Hrvatima
Jednog lijepog dana se naš Premijer Zoki i njegova draga šetaju gradom.
Stanu kod izloga, gledaju cijene, čudom se čude kako su narasle cijene osnovnih životnih namirnica,
pa skoro kao cijene luksuznih artikala.
Tu Premijer dobije napad suosjećanja: oči mu se napuniše suzama, draga ga tješi.
Prilazi murjak:
-"Gospodine Premijeru, imate nekih problema?! Vidim, plačete..."
- "Ma ništa, ništa... Gledam cijene u izlogu i mislim se kako je tesko našim penzionerima, kada ništa ne mogu sebi priuštiti sa tako jadnim penzijama. To je strašno, užas...", iskreno rida Premijer.
Prilazi penzioner Jura, vidi uplakanog Premijera, suosećajno pita
murjaka: "Jel' gospon policajac ...zakaj plače naš Premijer?"
Murjak ga svom snagom tresne pendrekom po tintari: "Zbog tebe, sunce ti tvoje.... zbog tebe ..."
- Detalji
-
Kategorija: Vicevi o Hrvatima
Kada je Bog stvarao svijet, odlučio je svakom narodu podariti dvije osobine. Tako su Švicarci postali precizni i poslušni, Japanci radišni i strpljivi, Talijani veseli i romantični, a Španjolci temperamentni i ritmični. Kada je došao do Hrvata, Bog reče anđelu: Hrvati će biti pametni, dobri ljudi i HDZ-ovci!
Nakon završenog posla, pita anđeo: Bože, svima si dao dvije osobine, samo Hrvatima tri. Zar neće tako biti nadmoćniji od svih drugih naroda?
Bog reče: - Hmm, imaš pravo, ali kako se Bogom dane osobine ne mogu naknadno ukidati, Hrvati će ih imati sve tri, ali svaki Hrvat može imati kao i drugi samo po dvije osobine:
Tko je dobar i HDZ-ovac, ne može biti pametan.
Tko je pametan i HDZ-ovac, ne može biti dobra osoba.
Tko je dobar i pametan, ne može biti HDZ-ovac.
I bi riječ Božja!
- Detalji
-
Kategorija: Vicevi o Hrvatima
Učiteljica nas je pitala znamo li što je to 1. Maj - i svi su šutjeli, samo sam se ja javio:
"To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali je nije primio!
Nije ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, ni siječnja...
U prosincu je posudio novce od tetka za odojka, ali mu još nije vratio novce i kad god tetak zove, mi moramo reći da tata nije tu, iako se skrije u ve-ceu, kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu."
Učiteljica mi lupila čvrgu i rekla da sjednem...
Objasnila nam je da je riječ o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i što bismo voljeli biti kad odrastemo?
Kada je došao red na mene rekao sam:
"Moj tata privremeno radi, leži na tračnicama... Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio striček Luka koji je nekada bio portir i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: "Dabogda vam naletio teretni iz Siska, kad niste htjeli sa Lukom u stranku..."
Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" čim on izađe iz stana...Poslije se svađa sa susjedom čiji muž često pijan piški u liftu... a on radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto...*
Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se sviđalo šefičinoj kozmetičarki, i premale grudi da bi je prebacili na šalter...
Htjela je prodati tatinog starog "juga" i djedov 'Orden rada sa zlatnim vijencem' i skupiti novce za neku "četvorku" - rekli su joj da za te pare ne može srediti ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi...
Na sreću, ona susjeda nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna očisti stan, opere i ispegla veš, okreći sobu... i oriba lift kad se susjed "ekspert" vrati s posla.
Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu...
Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može je drugačije ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu...
Što se onog dijela "što bih volio biti kad odrastem" tiče, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da stričeku Jozi kaže "šefe", ili da postanem političar?
Kada smo bili mali, Đurin tata, striček Jozo, često je išao u Gradišku, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela voditi i Đuru, kada bi vikendima išla u posjetu. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo, čim je poslije nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade čak i nekoliko stričeka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa čvrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću.
Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor: "Ostavite je na miru - čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!"
"Dobro je, sine, izgleda da j(eb)u još nekog osim nas u mozak" - okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: "U veleposlanike će tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put pozoveš i tatu u taj veleposlanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete"...
Moj uzor je striček Vlado, on se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u kut kao mene...
Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini striček, Rasim, tata se više ne vraća onoliko ukočen kući, dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno
ležanje na tračnicama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije!
*Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvatajući se za "diplomu" sve češće, a ja za tu penziju, koju tata spominje - kaže; to je sigurna lova na koju mogu računati, ukoliko se ostvari mamina želja.
*Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije?
Mada, nije joj loše - po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neki sitniš... Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju koju kunu više nego što treba, i ne traže kusur.
Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila - "Da nam živi, živi rad" - dobio sam šamarčinu od tate, a mama me je gađala svojom "diplomom"...
Tek sad ništa ne razumijem - zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Jeb'o ti praznik kad su svi ljuti na njega !
Živio praznik Rada i Nerada !
- Detalji
-
Kategorija: Vicevi o Hrvatima
Piše Mate iz Australije pismo svojoj ženi Mandi na Hvaru:
Draga ženo, ne mogu ovaj misec poslat plaću, pa ti šaljen 100 pojubaca ....jubavi moja. Tvoj muž Mate.
Na to će Manda:
- Najdraži mužiću, Hvala ti za tih 100 pojubaca; evo ti šajen detalje troškova:
1. Susid se složija da mu platin troškove razbijenog prozora sa 2 pojupca misečno
2. Električar se složija da mu platin struju pojupcima, ali tek nakon mog sedmog pojupca
3. Vlasnik našeg stana dolazi svaki dan i traži 2 do 3 pojupca umjesto mjesečne najamnine
4. Vlasnik dućana nije prihvatija samo pojupce...pa san mu priuštila i nike druge stvari
5. Ostali troškovi: 40 pojubaca
Molin te, ne brini se za mene...ostalo mi je jos nekih 35 pojubaca i nadam se da ću uspiti rastegnuti ovaj misec. Oću li isto tako planirat i za idući mjesec, molin te, reci mi šta da radin !
Tvoja najdraža, Manda
|
|
|
